Kada se to zna, utoliko veću osudu zaslužuju odgovorni članovi vlade u Beogradu na čelu sa Borisom Tadićem, zbog krajnje destruktivnih izjava i takvog odnosa kada je u pitanju teritorijalni integritet Srbije i status Kosova i Metohije unutar granica priznatim po Medjunarodnom javnom pravu. Tadiću se ni malo slučajno „omicale“ krajnje štetne izjave kada sudbina Južne srpske pokrajine stajala na dispoziciji.
Počevši od njegovih izjava 2. oktobra 2006. prilikom Tadićevih turneja po evropskim prestonicama o "Kosovu koje je bliže nezavisnosti", "praktično već nezavisno", "mi se borimo da Kosovo povratimo, ali nasi prioriteti su ulazak u EU i u NATO". Potom Tadićeve mlake izjave u Budimpešti o "svim diplomatskim sredstvima" u kontekstu sa Kosovom i Metohijom", uz istovremeno pominjanje članstva Srbije u EU i Natou, čime relativizuje cak i nagovještene "diplomatske napore".
Ili Tadićeva već ranije imperativna poruka slobodno izabranim parlamentarcima, kako oni "moraju" doneti deklaraciju u Skupštini kojom se u ime Srbije posipaju pokajničkim pepelom zbog "genocida" u Srebrenici i time prejudiciraju za sva vremena sukrivicu Srbije za događaje tamo, izlazeći cak iz okvira ionako več pristrasne sudske presude u Hagu, iz koje Tadić jednu preporuku simboličnog karaktera prekvalifikuje u "conditio sine qua non". Kako inače protumačiti Tadićevu izjavu, da Srbija neće odustati od zahtjeva za ulazak u EU, „nezavisno od toga kako se Brisel postavi po pitanju statusa" Kosova i Metohije“
U Vašingtonu i prestonicama zapadne Evrope nije nikakva nepoznanica da je za Tadića apsolutni prioritet clanstvo u EU, a time i u NATO. Tako u analitičkom komentaru 28 oktobra 2008. engleskog autora John Laughland-a za ruske RIA NOVOSTI na engleskom jeziku, i kod nas poznati engleski autor, piše "da je predsjednik Tadić očigledno spreman da plati svaku cijenu za ulaznicu u EU". Imajući pri tome na umu Kosovo i Metohiju. U tom pogledu Tadić se nije promijenio ni za dlaku.
Preporuke:
0
0
5
subota, 26 jun 2010 14:46
zoran
Neka je blagosloven dolazak na Gazimestan, svih onih sa Vidovdanskog marša, vrednijih i boljih od mene , koji su pošli 14. juna. I svih onih koji im se pridruže - do cilja na Kosovu i Metohiji.
Krenuli su jednostavno i bez pompe, dušom i srcem povedeni.
PS.
* Molim se Bogu, da oni koji su okupirali i oteli tuđe, razmisle (ako hoće)- i, šta posle svega?
Preporuke:
0
0
6
sreda, 30 jun 2010 13:46
Saša
Sve to što naši istoričari govore o Kosovskom boju, i o navodnom srpskom porazu ima jedan ozbiljan nedostatak. Niko ne može da objasni, kako to da pobednička strana (po našim istoričarima - turska) zauzme Vučitrn, koji je od Gazimestana udaljen jedva 1 sat hoda tek nakon 70 godina. Zvečan znatno kasnije. Ovo ozbiljno baca senku na navodnu ``tursku pobedu``. Biće da nje nije bilo na bojnom polju, već u kasnijim unutarsrpskim razmiricama, što ni našoj generaciji nije strano.
.jpg)
http://sr.wikipedia.org/sr-el/Kosovska_bitka_(višeznačna_odrednica)
Počevši od njegovih izjava 2. oktobra 2006. prilikom Tadićevih turneja po evropskim prestonicama o "Kosovu koje je bliže nezavisnosti", "praktično već nezavisno", "mi se borimo da Kosovo povratimo, ali nasi prioriteti su ulazak u EU i u NATO". Potom Tadićeve mlake izjave u Budimpešti o "svim diplomatskim sredstvima" u kontekstu sa Kosovom i Metohijom", uz istovremeno pominjanje članstva Srbije u EU i Natou, čime relativizuje cak i nagovještene "diplomatske napore".
Ili Tadićeva već ranije imperativna poruka slobodno izabranim parlamentarcima, kako oni "moraju" doneti deklaraciju u Skupštini kojom se u ime Srbije posipaju pokajničkim pepelom zbog "genocida" u Srebrenici i time prejudiciraju za sva vremena sukrivicu Srbije za događaje tamo, izlazeći cak iz okvira ionako več pristrasne sudske presude u Hagu, iz koje Tadić jednu preporuku simboličnog karaktera prekvalifikuje u "conditio sine qua non". Kako inače protumačiti Tadićevu izjavu, da Srbija neće odustati od zahtjeva za ulazak u EU, „nezavisno od toga kako se Brisel postavi po pitanju statusa" Kosova i Metohije“
U Vašingtonu i prestonicama zapadne Evrope nije nikakva nepoznanica da je za Tadića apsolutni prioritet clanstvo u EU, a time i u NATO. Tako u analitičkom komentaru 28 oktobra 2008. engleskog autora John Laughland-a za ruske RIA NOVOSTI na engleskom jeziku, i kod nas poznati engleski autor, piše "da je predsjednik Tadić očigledno spreman da plati svaku cijenu za ulaznicu u EU". Imajući pri tome na umu Kosovo i Metohiju. U tom pogledu Tadić se nije promijenio ni za dlaku.
Krenuli su jednostavno i bez pompe, dušom i srcem povedeni.
PS.
* Molim se Bogu, da oni koji su okupirali i oteli tuđe, razmisle (ako hoće)- i, šta posle svega?